Punomoć — poseban je dokument koji daje pravo nekome, osobi navedenoj u punomoći, da zastupa interese fizičke ili pravne osobe.
Punomoć može biti opća i posebna — za posebne ovlasti (radnje). Opću punomoć svrsishodno je izdati svojoj djeci, roditeljima.
Punomoć ima rok važenja. Taj se rok navodi u punomoći. Ako u punomoći rok nije naveden, tada je ona u pravilu važeća 1 godinu. U nekim zemljama to znači neograničenu važenost punomoći. No, u većini zemalja za punomoć koja nije ograničena rokom važenja postoji pravilo da se to navede u tekstu punomoći.
U nekim zemljama rok punomoći ograničen je zakonodavstvom i ne prelazi, na primjer, 3 godine. Odnosno, nije moguće postaviti duži rok.
Punomoć se može sastaviti kod javnog bilježnika, u konzulatu (od strane konzula), u bolnici (od strane liječnika), ako osoba ne može napustiti bolnicu zbog svog stanja, u lokalnim tijelima samouprave (to je moguće, na primjer, u Italiji). Punomoć također može biti i od pravne osobe (poduzeća) u ime direktora.
Punomoć od poduzeća za obavljanje radnji unutar zemlje u pravilu ne zahtijeva ovjeru kod javnog bilježnika. No, za zaštitu ili zastupanje interesa u inozemstvu, punomoć mora biti konzularna ili javnobilježnička s apostilom ili legalizacijom (ako između zemalja ne postoje sporazumi o pojednostavljenom prometu dokumenata).
U punomoći se navode podaci obje osobe — punomoćnika i opunomoćitelja (putovnica, datumi rođenja, osobni brojevi ili kodovi), datum sastavljanja punomoći, ovlasti i rok važenja punomoći.
Za zemlje apostila — potreban je apostil. Za druge zemlje — legalizacija.